| Chapter 32 |
1 | Davidov. Poučna pjesma. Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven! |
2 | Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u čijemu duhu nema prijevare! |
3 | Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja. |
4 | Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega. |
5 | Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: "Priznat ću Jahvi prijestup svoj", i ti si mi krivnju grijeha oprostio. |
6 | Zato nek' ti se moli pobožnik svaki u času nevolje. Kad bujice silne navale, njega neće stići. |
7 | Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat', odjenut' me radošću spasenja. |
8 | Učit ću te, put ti kazat' kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom. |
9 | Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im krotiš vođicama i uzdom, inače im se ne primiči! |
10 | Bezbožnika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost. |
11 | Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita! |